Osnovna škola Ivane Brlić Mažuranić Koška

Dana 28.10. učenici osmih razreda posjetili su grad heroja, Vukovar. Učenike je u posjet vodila učiteljica povijesti, Anica Kubaša, pošto ove školske godine uče Domovinski rat. Također, s njima su išle i njihove razrednice, Jasna Kuzmanović i Ivka Ivanković.

Grad heroja

Dana 28.10. učenici osmih razreda posjetili su grad heroja, Vukovar. Učenike je u posjet vodila učiteljica povijesti, Anica Kubaša, pošto ove školske godine uče Domovinski rat. Također, s njima su išle i njihove razrednice, Jasna Kuzmanović i Ivka Ivanković.

Prvo su posjetili mjesto kroz koje je prošlo najviše ranjenika i u kojem su se spasili mnogi ljudi, bolnicu. Ondje su pogledali kratak film sa stvarnim snimkama iz Vukovara u vrijeme rata. Operacije, uništavanje kuća, bacanje bombi, razaranja. U bolnici je izložen operacijski stol na kojemu je operirano stotine ljudi u vrijeme tog krvavog rata. Također, vidjeli su i rupu u stropu od bombe Krmače koja je bačena na bolnicu i koja je probila sve katove bolnice te pala pacijentu između nogu i nije eksplodirala. To je bio spas za sve ranjenike i pacijente koji su tamo ležali. U bolnici su izložene lutke napravljene od gipsa te omotane zavojima kako bi se dočarala prisutnost ranjenika koji su ležali u tim prostorijama. Posebno je zanimljiv glas Siniše Glavaševića koji je izvještavao narod o svim događajima tijekom rata i koji je ohrabrivao ljude kako ne bi posustali. Njegov glas čuje se u bolničkim sobama preko radija. Te lutke i njegov glas doista su dočarale učenicima strahotu rata. Na pločicama, u bolnici, ispisan je svaki dan rata. Dr. Vesna Bosanac napisala je na te pločice koliko je ljudi kada dovezeno i što se sve događalo tih dana. Svaki dan u bolnicu je dolazilo najmanje 15 osoba. Imaju i crne pločice na kojima su upisane nestale osobe, a ima ih jako puno. U suvenirnici su bile ponuđene Vučedolske golubice, vodotornjevi, majice s crvenim križevima i još mnogo suvenira. Također, ondje je izložena knjiga u koju se upisuju posjetitelji. Naravno svi su se učenici upisali. Nakon bolnice, zajedno s vodičem, učenici su posjetili Ovčaru. Jedan od najstrašnijih i najbolnijih spomena na rat. Ovčara je obnovljena, ali ostavljena su vrata i krov. Vrata su zaglavljena kako se više nikada nikoga ne bi moglo zatvoriti na to mjesto, a pod je pun čahura. Na zidu su slike pogubljenih na Ovčari koje se naizmjenično pale. Ispod slika je slama na kojoj su ležali zarobljenici te njihovi osobni dokumenti, osobne iskaznice, ključevi, vozačke dozvole. U sredini je svijeća oko koje se vrte imena pogubljenih. Ona predstavlja vječnu prisutnost zarobljenika. Na Ovčari su pogubljene tri žene. Najmlađa žrtva je šesnaestogodišnjak, a najstarija sedamdesetogodišnjak. Također i na Ovčari ima knjiga za posjetitelje u koju su se također upisali. Nakon Ovčare, posjetili su rijeku Dunav. Ondje su vidjeli bijeli križ podignut u čast žrtvama koje su se borile za slobodnu Hrvatsku. Zatim su posjetili spomenik podignut u čast 200 pogubljenih ranjenih hrvatskih branitelja i civila vukovarske bolnice . Ondje su vidjeli 200 čempresa u čast svakome branitelju. Zapalili su svijeću i svi zajedno izmolili Oče Naš. Nakon toga posjetili su memorijalno groblje. Veliki bakreni križ, koji je sada zelen od kiše, vidi se sa svake strane, pa čak i iz zraka. On je također podignut u čast poginulima u ratu. Na njemu se nalazi vječni plamen koji se nikada ne gasi. Stotine bijelih križeva, a među njima dva izdvojena. Ona predstavljaju najmlađu i najstariju žrtvu Ovčare. Također, ondje je i grob poznatog generala bojnika, Blage Zadre te njegovog sina branitelja, Roberta Zadre. Poslije groblja, posjetili su tenk. Veliki, zeleni tenk sačuvan iz rata. Ondje su se naravno slikali, ali nisu smjeli uči u njega jer se prije nekoliko mjeseci jedna djevojčica ozlijedila, pa je zabranjeno.

Učenicima se terenska nastava jako svidjela i dobili su posebne pohvale za ponašanje. Taj kratak boravak u Domovinskom ratu učenike je potakao na razmišljanje. Kako se to dogodilo? Zašto su to morali učiniti? Kako je sada obiteljima poginulih branitelja? Sva ta pitanja motala su se po njihovim glavama. Mislim da terenska nastava za sve školske predmete čini čuda, jer ono što doživimo, to ćemo i znati. Željela bih da svi učenici idu na tu terensku nastavu u Vukovar i dožive Domovinski rat onako kako smo ga mi, učenici osmih razreda, doživjeli. Vukovar više ne izgleda strašno. Kuće su obnovljene, Ovčara je obnovljena, bolnica se obnavlja, ali jedno neće. Naše srce nikada neće biti obnovljeno. U njemu će uvijek ostati jedna velika rupa sjećanja.

pripremila: Doris Duvnjak, 8. b